IKONA (
grčki :
εικον slika
, latinski :
icon )
lik , slika
svetitelja
ili
religiozne
kompozicije
u
pravoslavnoj
crkvi;
najčešće se
radila na
drvetu ili
na platnu ,
za razliku
od slika na
zidu.
Ikona je
sveta slika
koja ima
prvenstveno
bogoslužbenu
funkciju.
Ona jeste
proizvod
umetnosti,
ali je pre
svega njena
uloga da
poveže ono
strano, sa
našim svetom.
Neki
nazivaju
ikone i
freske
prozorima
kroz koje
stanovnici
Carstva
nebeskoga
gledaju naš
svet,
prozorima
koji nam
pomažu da se
sretnemo sa
njima.
Celivanje
osvećenih
ikona u
Crkvama ili
hrišćanskim
domovima ne
znači
obožavanje
materijalnih
simbola, već
je upućeno
prvo liku
koji je na
njima
predstavljen,
prema kome
su usmerene
naše molitve.
Ikone na
tajanstven
način čine
zaista
prisutnim
one koje
predstavljaju.
Poštovanje
ikona u
Pravoslavnoj
crkvi ima
osnovu u
ovaploćenju
Sina
Božjeg-rođenja
u telu,
životu među
ljudima u
određenom
istorijskom
trenutku,
smrti i
vaskrsenju
Gospoda
Isusa
Hrista-što
je omogućilo
i
predstavljanje
Njegovog
lika na
svetim
slikama,
lika
Presvete
Bogorodice,
a zatim i
predstavljanje
onih koji su
svojim
životom
urasli u
Hrista i
postali
sudeonici
budućeg
Carstva
nebeskog.
Da bi bila
prihvaćena u
svojoj
bogoslužbenoj
ulozi, ikona
se u Crkvi
osvećuje,
ali i sam
čin slikanja
već je
liturgijski
čin. Zato se
od
ikonopisca
očekuje da
bude uronjen
u život
Crkve, da se
molitvom
priprema za
slikanje
svete slike
i da uopšte
živi
hrišćanskim
životom. On
treba da
bude što
čistiji
posrednik
koji
omogućava da
se sveti
likovi sami
objave u
zajednici i
s njom se
sjedinjuju.
U istoriji
Pravoslavne
crkve, za
očuvanje
ikonopoštovanja
vođena je
velika borba,
naročito u
VIII i IX
veku, i
mnogo je
hrišćanskih
mučenika u
toj borbi
stradalo.
Konačnu
pobedu nad
ikonoborcima,
protivnicima
svetih slika,
842. godine,
Crkva slavi
u Nedelju
pravoslavlja,
to jest
Čistu
nedelju-Prvu
nedelju
Vaskršnjeg
posta.
Klikom na sličicu ili
"UVELIČAJ"dobićete veću
fotografiju sa opisom rada.